
Sirup od zove — recept od cvetova, sa limunom i medom
Sirup od zove je miris kasnog proleća u flaši. Beli, čipkasti cvetovi zove beru se krajem maja i početkom juna, potope u šećernu vodu sa limunom i za dva-tri dana daju sirup koji leti, razblažen hladnom vodom, osvežava bolje od bilo kog kupovnog soka. Ovde je klasičan recept, verzija sa medom i sve što treba znati o berbi.
Kada i kako se beru cvetovi zove
- Vreme: od sredine maja do sredine juna, kad je većina cvetića na štitu otvorena, a polen žut i obilan.
- Dan: sunčano prepodne, kad se rosa osuši — tada cvet najjače miriše.
- Mesto: daleko od puteva i prskanih njiva.
- Prava biljka: crna zova je žbun ili nisko drvo sa ravnim, kremastobelim štitovima. Ne treba je mešati sa burjanom (patuljastom zovom) — on je zeljasta biljka do pasa visoka, neprijatnog mirisa, sa ljubičastim prašnicima, i nije za sirup.
Cvetove ne perite — voda spere polen, a u polenu je najveći deo arome. Samo ih protresite da ispadnu bubice.
Sastojci za klasičan sirup od zove (oko 3 l)
- 20–25 štitova cveta zove
- 2 l vode
- 2 kg šećera
- 3 limuna
- 40 g limunske kiseline (limuntus)
Kako se pravi sirup od zove — korak po korak
- Skuvajte šećernu vodu. Vodu i šećer zagrevajte uz mešanje dok se šećer ne otopi i ne provri. Skinite sa vatre i potpuno ohladite.
- Pripremite cvetove. Makazama odsecite debele peteljke, tako da ostanu samo cvetići sa najtanjim drškama. Zelene delove biljke ne treba potapati — oni daju gorčinu.
- Isecite limun na kolutove i umešajte limuntus u ohlađenu šećernu vodu.
- Potopite cvetove i limun u šećernu vodu, u velikoj staklenoj ili emajliranoj posudi. Pokrijte čistom krpom.
- Ostavite 2–3 dana na hladnom i tamnom mestu i promešajte dva puta dnevno.
- Procedite kroz gazu i dobro iscedite cvetove.
- Flaširajte u sterilisane flaše. Za čuvanje preko cele godine sirup zagrejte do ključanja pre punjenja i sipajte ga vrućeg.
Razblaživanje: jedan deo sirupa na pet do šest delova hladne ili gazirane vode, sa kockom leda i kriškom limuna.
Sirup od zove sa medom
Ako želite manje šećera i bogatiji ukus, zamenite trećinu šećera medom:
- Skuvajte šećernu vodu sa 1,3 kg šećera i ohladite je.
- Kad je sasvim hladna, umešajte 700 g bagremovog meda — on je blag i ne prekriva miris zove.
- Dalje sve isto: cvetovi, limun, 2–3 dana, ceđenje.
Med se nikad ne dodaje u vruću šećernu vodu — izgubio bi miris i enzime. Ovakav sirup čuvajte u frižideru ili ga zamrznite u manjim bočicama.
Sa čim se zova slaže
- Jagode: par kašika sirupa preko svežih jagoda.
- Limunada: sirup od zove umesto šećera u domaćoj limunadi.
- Nana: nekoliko listića nane u čaši daje letnje osveženje.
- Kolači: sirup za natapanje biskvita i kora, ili u kremu od jogurta.
Najčešće greške
- Pranje cvetova. Ode polen, ode aroma.
- Debele peteljke u sirupu. Sirup postane gorak i zelenkast.
- Predugo stajanje. Posle četiri dana sirup može da počne da vri. Dva-tri dana su dovoljna.
- Vrući sirup preko cvetova. Šećerna voda mora biti potpuno hladna, inače cvet „skuva“ i miris nestane.
Česta pitanja o sirupu od zove
Koliko cvetova zove ide na litar sirupa?
Oko 8–10 štitova po litru vode. Što više cvetova, to je sirup mirisniji.
Koliko traje domaći sirup od zove?
Zagrejan i vruć sipan u sterilisane flaše traje godinu dana. Hladno pravljen sirup i sirup sa medom čuvaju se u frižideru do mesec dana, ili u zamrzivaču.
Može li sirup od zove bez limunske kiseline?
Može, sa sokom još dva limuna. Limunska kiselina ipak bolje čuva sirup i daje mu svežiji ukus.
Zašto je sirup od zove mutan?
Od polena — to je dobar znak. Ako želite bistar sirup, procedite ga dvaput kroz gustu gazu.
Može li od suvih cvetova?
Može, oko 50 g suvog cveta na litar, ali sveži cvet daje mnogo jači miris.
Do zove ima još vremena — a sirupi iz naše kuhinje su tu cele godine: sirup od višanja, sirup od aronije i sok od trnjina, svaki po 690 din. Za verziju sa medom — bagremov med sa Homolja.