1. Mješavinu 100 g meda u saću s rastopljenim lojem, iznad goveđeg ili ovčijeg repa, previjati na krsta nekoliko puta. Za tri dana potpuno nestaju bolovi u krstima.

2. Pijenjem rastvorenog meda u vodi ili mlijeku, svi flekovi na crijevima nestanu i potpuno se očiste.

3. Jedenje meda daje izvanrednu snagu, pamćenje i misaonost.

4. Ako se med razmuti u mlakoj vodi, prije otvara stolicu.

5. Ako se med razmuti u hladnoj vodi, zaustavlja stolicu.

6. Upotreba meda pročišćava krv, olakšava se njeno strujanje kroz tijelo.

7. Med je jedini lijek protiv lupanja srca.

8. Med izaziva olakšavanje u stomaku, a šećer izaziva tegobu.

9. Med koji se pije vruć, za 7 minuta se miješa u krvi, a hladan za 20 minuta.

10. Kada se med jede, stomak radi punom parom, nije potrebna soda bikarbona da bi proradio.

11. Med uklanja bolove očiju. Čistim prstom med nanijeti preko očnih kapaka.

12. Med je za malokrvne skladište krvi.

13. Za bolesti kostiju med je izvanredan lijek.

14. Kod oboljelih od žutice, ako ujutro i navečer jedu med, za 15-20 dana nestaje žutice.

15. Med odstranjuje bolesti živaca.

16. Med pomaže rastu i tjelesnom razvoju djece.

17. Nervozne osobe i osobe koje imaju slabe živce, trošenjem meda smiruju ih.

18. Onaj koji jede med, ne može imati tvrdu stolicu niti šuljeva (hemoroida ).

19. Ako med razmutiš u slatkom mlijeku i popiješ, on ubija pantljičaru u crijevima.

20. Ako med premažeš preko zagrijanog platna i previješ preko vrata i grla, bolovi u vratu i grlu odmah prestaju, kao i kod angine i upale krajnika.

21. Ako se izvjesna količina meda izmiješa s višnjama i tom mješavinom ispira grlo nekoliko puta na dan, neprijatan miris iz usta će odmah nestati.

22. Med se upotrebljava i protiv bolesti „ALANI BELGAN“, zagnojena rana.

Ta mjesta treba premazati medom a bolesniku dati da jede med 5-10 puta dnevno. Odmah će osjetiti poboljšanje.

23. Kada se jede, med presijeca bolove u stomaku.

24. Med liječi rane u crijevima. U toku sedmice trebalo bi pojesti 3-4 kg meda. Ako je moguće to ponavljati u tokom 3 mjeseca. Od čira u stomaku neće biti ni traga. Ovo sam isprobao na 97 pacijenata i na svoje troje djece. Rezultat izliječenosti je bio 100%.

25. Ako bole leđa ili kičma, mjesto gdje se osjećaju bolovi premazati medom, preko toga posuti istucanim biberom u prahu i bol će nestati.

26. Ubod pčele je lijek protiv reume, te treba povremeno dopustiti da pčele izujedaju reumatično mjesto ili dio tijela.

Med je proizvod pčela, namirnica koja predstavlja izuzetno zdravu hranu, lek, nosilac je leka zaslađivač, poslastica, kozmetička sredstva. Prema legendi med je „Božji dar“. Sastav meda je veoma kompleksan. On sadrži više vrsta šećera, ali preovlađuju voćni i grožđani šećer. To su prosti šećeri, koji posle uzimanja veoma brzo dospevaju u krv bez opterećenja organizma oko njegove prerade. Zato je med veoma važan izvor energije. Pogodan je za upotrebu kod ljudi, naročito posle bolovanja, za sportiste, za decu, za radnike na teškim fizičkim poslovima i druge. Osim šećera med sadrži i proteine, amino kiseline, enzime, organske kiseline, mineralne materije, i drugo. Izuzetno je bogat vitaminima, naročito iz grupe B kompleksa.

Med je izvanredna supstanca, koju su u antici nazivali „zlatasti balzam“ i bio je hrana mudraca i proroka. Poznat je čoveku od najranijih vremena. Nađen je u piramidama starog Egipta, gde je simbolizovao besmrtnost, inicijaciju i ponovno rađanje, a sasvim je izvesno da ga je koristio i praistorijski čovek.

Postoji bezbroj vrsta meda, a najpoznatiji su livadski, cvetni, šumski, a od monoflorarnih (od jedne biljke): lipov, bagremov, kestenov, suncokretov… Svaka vrsta ima posebna svojstva, a u svetu su poznati malteški (Malta duguje i svoje ime medu), zatim grčki, med iz Bretanje itd. Svaka vrsta meda ima karakterističan buket mirisa, ukus, boju, gustinu, način kristalisanja i – lekovita svojstva. Lipov med, na primer, podstiče preznojavanje, med od heljde učvršćuje zidove krvnih sudova, a bagremov ima protivupalno dejstvo. Med tamnije boje obično je bogatiji mineralnim materijama od svetlijih vrsta meda, mada je za mnoge svetliji med privlačniji. Današnja medicina se slaže sa tvrdnjom da je med više nego poseban, ali samo ako ispunjava dva uslova: da je potpuno prirodan, bez dodataka, i da je ceđen na hladno, odnosno vrcan, a ne topljen.

Ako je med veštački, ne vredi trošiti reči o njemu čak ni kao o namirnici, a ako je previše zagrevan, dolazi do gubitka fermenata. Kada se to dogodi, med postaje samo kalorična namirnica, ali lek više nije. Svaki prirodni med se kristališe i to mu nije mana. Ako se po svaku cenu želi tečan med, onda se mora strogo voditi računa o temperaturi otapanja.

Med se prodaje u obliku žitke mase. Međutim u trgovini se sreće i kristalisan (ušećeren) u zavisnosti od vrste meda, neki će kristalisati ranije a neki kasnije. Bagremov med može da zadrži žitko stanje i do 3 godine, dok livadski kristališe već kroz 3-4 meseca, suncokretov med već posle dvadesetak dana a med od uljane repice za manje od nedelju dana.

 

Ljudi su od najdavnijih vremena znali za ljekovita svojstva meda i cijenili su ga ne samo kao hranu vec i kao lijek.

Narodna medicina prepuna je raznovrsnih receptura cajeva, sirupa, smjesa i melema, koji su se u proslosti koristili u lijecenje mnogih bolesti.

Oni koji poznaju iscjeliteljske vrijednosti pojedinih preparata iz oblasti narodne medicine, potpuno su uvjereni da med, cvijetni prah i maticna mlijec mogu izvanredno da posluze kao dopunska terapija. Recepture koje objavljujemo, prenosimo iz knjige “Medna apoteka” uglednog sarajevskog novinara i publiciste Nijaza Abadzica.

[youtube=http://www.youtube.com/watch?v=mmzfdwdc5Lk]