cropped-logo.jpgPrirodni med sa Homolja je proizvod pčela, namirnica koja predstavlja izuzetno zdravu hranu, lek, nosilac je leka zaslađivač, poslastica, kozmetička sredstva. Prema legendi med je „Božji dar“. Sastav meda je veoma kompleksan. On sadrži više vrsta šećera, ali preovlađuju voćni i grožđani šećer. To su prosti šećeri, koji posle uzimanja veoma brzo dospevaju u krv bez opterećenja organizma oko njegove prerade. Zato je med veoma važan izvor energije. Pogodan je za upotrebu kod ljudi, naročito posle bolovanja, za sportiste, za decu, za radnike na teškim fizičkim poslovima i druge. Osim šećera med sadrži i proteine, amino kiseline, enzime, organske kiseline, mineralne materije, i drugo. Izuzetno je bogat vitaminima, naročito iz grupe B kompleksa.

Homoljski Med je izvanredna supstanca, koju su u antici nazivali „zlatasti balzam“ i bio je hrana mudraca i proroka. Poznat je čoveku od najranijih vremena. Nađen je u piramidama starog Egipta, gde je simbolizovao besmrtnost, inicijaciju i ponovno rađanje, a sasvim je izvesno da ga je koristio i praistorijski čovek.

Postoji bezbroj vrsta meda, a najpoznatiji su livadski, cvetni, šumski, a od monoflorarnih (od jedne biljke): lipov, bagremov, suncokretov… Svaka vrsta ima posebna svojstva, a u svetu su poznati malteški (Malta duguje i svoje ime medu), zatim grčki, med iz Bretanje itd. Svaka vrsta meda ima karakterističan buket mirisa, ukus, boju, gustinu, način kristalisanja i – lekovita svojstva. Lipov med, na primer, podstiče preznojavanje, med od heljde učvršćuje zidove krvnih sudova, a bagremov ima protivupalno dejstvo. Med tamnije boje obično je bogatiji mineralnim materijama od svetlijih vrsta meda, mada je za mnoge svetliji med privlačniji. Današnja medicina se slaže sa tvrdnjom da je med više nego poseban, ali samo ako ispunjava dva uslova: da je potpuno prirodan, bez dodataka, i da je ceđen na hladno, odnosno vrcan, a ne topljen.

Ako je med veštački, ne vredi trošiti reči o njemu čak ni kao o namirnici, a ako je previše zagrevan, dolazi do gubitka fermenata. Kada se to dogodi, med postaje samo kalorična namirnica, ali lek više nije. Svaki prirodni med se kristališe i to mu nije mana. Ako se po svaku cenu želi tečan med, onda se mora strogo voditi računa o temperaturi otapanja.

Med se prodaje u obliku žitke mase. Međutim u trgovini se sreće i kristalisan (ušećeren) u zavisnosti od vrste meda, neki će kristalisati ranije a neki kasnije. Bagremov med može da zadrži žitko stanje i do 3 godine, dok livadski kristališe već kroz 3-4 meseca, suncokretov med već posle dvadesetak dana a med od uljane repice za manje od nedelju dana.